Pred lokalnim smo izborima za predstavnike manjina u Općini Lipovljani i Sisačko moslavačkoj županiji. Slovačka je manjina po prvi puta dobila mogućnost izabrati svoje desetoročlano vijeće unutar Općine i također imati predstavnika slovačke manjine i njegova zamjenika u Sisačko moslavačkoj županiji. Uzgred, češka i ukrajinska manjina su odustale predložiti svoja manjinska vijeća u Lipovljanima, već će pokušati participirati putem svojih predstavnika u SMŽ. Novim je zakonskim izmjenama kao i izmjenom kvantitativnih kriterija otvorena mogućnost da u većini lokalnih sredina gdje žive Slovaci u Hrvatskoj, biraju i budu izabrani slovački predstavnici, kao i manjinska općinska, gradska i županijska vijeća koja bi u naredne četiri godine mogla pomaknuti političku svijest prvenstveno samih pripadnika slovačke manjine, a zatim i društvenim inicijativama ukazati da manjina postoji, da ima slične ili iste probleme od pojedinca do udruge, kao što to proživljava i cjelokupno hrvatsko društvo.

Sama vidljivost manjinskog društva do sada je uvjetovana prvenstveno medijskom zastupljenošću, ali isto tako i sposobnošću samih istaknutih predstavnika slovačke manjine da djeluju u pravcu ostvarivanja onih prava i mogućnosti koje je zakon odavna omogućio. No, većinom sve počinje i završava na kulturnim udrugama, ponegdje crkvenim zajednicama, a ne manje važno, osjećajem da je jezik na nove generacije moguće prenijeti prvenstveno kroz školski obrazovni program, a poboljšati ga još kroz brojne kontakte sa matičnom zemljom. Postavlja se pitanje, što onda mogu vijeća i pojedini predstavnici, pogotovo u sredinama gdje i druge manjine traže svoje mjesto u društvu? Vjerojatno ne znamo, ili je teško nabrojati dosadašnja pozitivna iskustva u radu slovačkih vijeća i predstavnika u sredinama gdje je i do sada naglašen udio slovačkog stanovništva i gdje bi se i bez propisanog zakonom, samo po sebi podrazumijevalo da oni koji znaju i mogu, budu sastavnica lokalne ili regionalne vlasti. No u političkim strankama nema dovoljno senzibiliziranog javnog mišljenja o zajamčenom manjinskom pravu. Tek zakon nalaže da se u sustavu omogućava „glas manjinskog naroda“ i na specifičan način doprinosi napretku ili samo opstanku slovačke manjinske zajednice u društveno prilično teška vremena. Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina imaju pravo: predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na dijelu njezinog područja, uključujući davanje prijedloga općih akata kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalnu manjinu tijelima koja ih donose; isticati kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave; biti obaviješteni o svakom pitanju o kojem će raspravljati radna tijela predstavničkog tijela jedinice lokalne odnosno regionalne (područne) samouprave u vezi s položajem nacionalne manjine;davati mišljenja i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja; a nakon usvajanja statut, financijski plan i završni račun objaviti u službenom glasilu jedinice lokalne ili područne samouprave za čije područje su izabrana. No, bez jasne vizije, dobrog poznavanja zakonodavnog okvira i opće prihvatljive svijesti o potrebi mijenjanja pristupa manjinama, tu obično splašnjava velik dio ionako skromnog entuzijazma. Činjenica je da se zaista bez suvislog programa ne može nigdje i niotkoga očekivati potpora, ali prije no što pružimo ruku u molbi, morali bi biti osposobljeni za ostvarivanje nefinancijskih zajamčenih prava i u konačnici, poznavati sva pravila koja vladaju oko tih i takvih izvora financiranja. Briga politike za manjine bi odavde trebala početi, a nastaviti se kroz stručnu podršku u vođenju i ostvarivanju na zakonu osnovanim aktivnostima. Vijeća i predstavnici imaju mogućnost to tražiti za sebe i udruge koje ostvaruju dio programa iz domene manjinske kulture. No, veći su problemi u neznanju i neosiguravanju pretpostavki da se Ustavnim zakonom zajamčena prava zaista i ostvare. To su u prvom redu ova prava nacionalnih manjina:

• Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini; – nedovoljno se polaže pozornost na to, poglavito kod onih koji postaju punoljetni (jedan od zadataka za članove Vijeća)
• Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;- ne čini se toliko bitnim
• Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu; – ne čini se toliko bitnim
• Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi; -dugogodišnja opuštenost i nebriga od obitelji, djelomice škole, pa i crkve gdje su postojali uvjeti, otvorili su prostor naglašenoj nenasilnoj ali uznapredovanoj asimilaciji (jedan od zadataka za članove Vijeća)
• Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe; – ustrajnost kroz školski sustav sada može donijeti dugoročne rezultate da svaka sredina zadrži mladu kadrovsku jezičnu jezgru- velika uloga u tome je da se političkim konsenzusom preko Vijeća i predstavnika utječe na sadašnja čelništva Matica slovačkih kako bi dio svoje pozornosti usmjeravali na ovaj ključni zadatak (jedan od zadataka za članove Vijeća)
• Uporaba svojih znamenja i simbola; – ne čini se toliko bitnim, ali u svakoj slovačkoj sredini bi morali postojati slovačka znamenja i državni simboli (zastava, grb, himna na mediju) za one koji žive u vjeri ponuditi molitvenike na slovačkom jeziku
• Kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;-ovdje se najviše uradilo kroz suradnju sa udrugama ponajviše zahvaljujući tradicijskoj kulturi i naslijeđu.
• Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;-tamo gdje postoje brojčani i drugi uvjeti, ovo se pravo ostvaruje i daje učinkovite rezultate; za one koji žive u vjeri, ponuditi molitvenike na slovačkom jeziku
• Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;-pristup je doziran prema nahođenju osnivača i urednika takvih programa, što je za vrijedne i marljive slovačke aktiviste nedovoljno i u sjeni bizarnih informacija i programa za koje tobože postoji javni interes (jedan od zadataka za članove Vijeća)
• Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;- najčešće ograničeno i po ukazanoj potrebi (jedan od zadataka za članove Vijeća)
• Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima; – vrlo simbolično se koristi u slovačkoj nacionalnoj manjini (jedan od zadataka za članove Vijeća)
• Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina,- to je uopćena fraza koja može takvom i ostati bez angažiranja članova Vijeća i stvaranja pretpostavki
• Zaštita od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda- općeprimjenjiva ljudska prava koja se jamče svim građanima, za suzbijanje diskriminacije je Ured pučkog pravobranitelja Republike Hrvatske.

Što slovačka nacionalna manjina u Lipovljanima objektivno ne koristi, ili nema u svom dosadašnjem programu? Spoznajom početnog ili sadašnjeg stanja slovačke populacije u Lipovljanima, umnogome je odgovoreno, što je u sadašnjem trenutku kulturnog i duhovnog stanja slovačkog identiteta lipovljanskih potomaka Slovaka presudno: to je prije svega jezik i jezik i opet jezik! Četvrta ili peta generacija Slovaka u Lipovljanima prihvaća sve forme i deklarativne oblike izjašnjavanja i pripadnost slovačkom porijeklu, ali u praksi ne rabi temeljnu odrednicu nacionalnog identiteta, a to je slovački govor u jeziku i pismu. Prema skromnoj procjeni, temeljenoj na neformalnoj statističkoj obradi dostupnih podataka iz arhive MS Lipovljani za područje djelovanja udruge, može se trenutno konstatirati sljedeće:

STRUKTURA ČLANOVA SLOVAČKE NAC MANJINE U OPĆINI LIPOVLJANI PREMA SPOSOBNOSTI ISKAZIVANJA MANJINSKE PRIPADNOSTI (01.01.2019.)*

red broj	struktura	Broj	dobro razumiju slovački	dobro govore slovački	pišu na slovačkom jeziku
1.	MS LIPOVLJANI- UKUP. ČLANOVA (plaćena članarina)	149	59	28	15
2.	-od toga iz OPĆINE Lipovljani	107	50	14	8
3.	-od toga VAN Općine Lipovljani	42	9	9	7
4.	Ukupno deklarirani Slovaci u Opć. Lip.	68	64	28	16
5.	-od toga deklarirani Slovaci u MS Lip.	31	31	22	13
6.	Ukupno deklarirani Slovaci u Sisačko-mosl.županiji	148	99	67	21

*podaci su iskazani prema terenskom istraživanju i slobodnoj procijeni te osobnom poznavanju pripadnika slovačke nacionalne manjine (obradili:Ivan Hudec, Josip Krajči, Branko Vincent, Jozefina Kranjčec)

Nije u pitanju raspoloživost dostupnih resursa ili zakonodavni okvir, već dostatna sposobnost slovačke manjine u vremenu i prostoru da bi se opstojnost mogla reproducirati na sljedeće generacije i potvrditi na željenoj razini koja bi mogla dugoročno jamčiti kakav takav opstanak u prebrzoj asimilaciji i napuštanju nacionalnih , povijesnih, kulturoloških i svakih drugih korijena koji obilježavaju identitet i dosadašnju opstojnost slovačke manjine u Hrvatskoj. Snažan i odmah dostupan a nedovoljno korišten resurs je zakonom omogućeno učenje slovačkog jezika i kulture od osnovne do srednje škole, uz također moguće studiranje u matičnoj zemlji. Slovaci u Lipovljanima vode brigu o tome i već nekoliko godina učenju slovačkog jezika i kulture u matičnoj školi opredijeljeno je preko 20 učenika. Ovdje na žalost, prestaje ozbiljna briga i odgovornost preostalih čuvara slovačke kulture i nacije, jer nema dovoljno niti motiva niti manjinske odgovornosti za sudbinu i ishod ovako ipak statistički gledano, negativnog procesa laganog odumiranja i gašenja manjinskog identiteta. Možda bi matična država trebala pogledati stotinu godina unazad i vidjeti kako je to 1918. i mnogo godina kasnije na ovim područjima radila tadašnja Čehoslovačka država, preko svojih vrlo dobro organiziranih Československih beseda, uz izrazito veliku podršku, ne samo financijsku i materijalnu, već nadasve stručnim kadrovima u školstvu i kulturi. Dijelimo sudbinu svih ostalih manjina u Hrvatskoj, u nimalo sklonim društvenim okolnostima, a ishod ni malo povoljan, bit će vidljiv kroz iduće statističko razdoblje. Zato je pitanje, trebaju li nam predstavnici i vijeća nacionalnih manjina u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, nepotrebna dilema, jer je možda već za slovačku manjinu to kroz svakodnevne trendove zakašnjelo pitanje, ali uvijek vrijedi pokušati.(jk)

Grafički podaci o slovačkoj manjini u Lipovljanima u Sisačko moslavačkoj županiji